A Raspon lijekova koji uzrokuju impresivan gubitak težine, donio je revoluciju u liječenju pretilosti – i potrošačima dao neviđen izbor terapija za mršavljenje. Sada istraživanje počinje otkrivati ​​kako se ovi lijekovi mogu međusobno razlikovati, iako rade na sličan način.

Semaglutid, tirzepatid i drugi nedavno razvijeni lijekovi za liječenje pretilosti i metaboličkih poremećaja djeluju djelomično oponašajući prirodni hormon zvan glukagonu sličan peptid-1 (GLP-1). Međutim, studije su pokazale da se lijekovi razlikuju po svojoj sposobnosti Spriječite bolesti kao što je dijabetes tipa 2 1razlikuju i da neki rezultiraju većim gubitkom težine od drugih 2. Također postoje razlike između ovih lijekova i starije generacije GLP-1 lijekova, s istraživanjem koje sugerira da su neki od ranijih lijekova učinkovitiji protiv neurodegenerativnih bolesti kao što su Parkinsonova bolest 3nego što bi kasniji lijekovi mogli biti.

Razumijevanje razlika moglo bi pomoći liječnicima da bolje prilagode tretmane, kaže Beverly Tchang, endokrinologinja u Weill Cornell Medicine u New Yorku. "Na primjer, ako netko s pretilošću ima bolest srca, sklonija sam prvo posegnuti za semaglutidom, a ne za tirzepatidom, jer imamo podatke", kaže ona, citirajući studiju 4, koji je to pokazao Semaglutid smanjuje rizik od ozbiljnih kardiovaskularnih događaja kod osoba s ovim bolestima. Ali izbor bi mogao biti drugačiji za nekoga s apnejom za vrijeme spavanja, kaže ona, pozivajući se na studiju 5, u kojem je tirzepatid smanjio simptome apneje za vrijeme spavanja kod osoba s pretilošću.

Usporedba

Najprodavaniji lijekovi za mršavljenje uključuju semaglutid, koji se prodaje kao Ozempic i Wegovy, i tirzpeatid, koji se prodaje kao Mounjaro i Zepbound. Studija objavljena ovog mjeseca 1otkrili da je tirzepatid bolji od semaglutida u sprječavanju razvoja dijabetesa tipa 2 kod osoba s pretilošću. Još jedna analiza 2zaključili da je tirzepatid povezan s većim gubitkom težine nego semaglutid kod osoba s prekomjernom tjelesnom težinom i pretilošću. Istraživači sada željno iščekuju rezultate jednog randomizirano kontrolirano ispitivanje koje uspoređuje semaglutid s tirzepatidom na gubitak težine i dat će definitivniji odgovor od prethodnih retrospektivnih studija.

I semaglutid i tirzepatid oponašaju GLP-1, koji je uključen u regulaciju razine šećera u krvi i suzbijanje apetita. Ova mimikrija omogućuje lijekovima da aktiviraju receptore koje normalno aktivira GLP-1.

Tirzepatid također oponaša drugi hormon koji se zove gastroinhibitorni peptid (GIP), koji igra ulogu u metabolizmu masti. Tirzepatid time aktivira receptore koje normalno aktiviraju i GLP-1 i GIP.

Međutim, bilo bi pojednostavljeno pretpostaviti da je navodna veća potentnost tirzepatida posljedica toga što cilja na dva hormona umjesto na jedan, kaže Tchang. Tirzepatid "ne aktivira podjednako GLP-1 i GIP receptore", kaže ona. Umjesto toga, lijek se učinkovitije veže za GIP receptor nego za GLP-1 receptor. Jedna je hipoteza da GIP aktivnost tirzepatida pojačava GLP-1-inducirani gubitak težine, iako je njegova aktivacija GLP-1 receptora slabija.

Eksperimentalni lijek koji je razvila biotehnološka tvrtka Amgen sa sjedištem u Thousand Oaksu u Kaliforniji također cilja na receptore za GLP-1 i GIP. Međutim, za razliku od tirzepatida, ovaj lijek ne blokira receptore. Lijek je postigao obećavajuće rezultate u gubitku težine u ranom kliničkom ispitivanju 6.

Znanstvenici sada pokušavaju objasniti zašto se značajan gubitak težine postiže i aktiviranjem GIP i GLP-1 receptora i aktiviranjem GLP-1 receptora i blokiranjem GIP receptora. "Postoje teorije i ljudi rade na njima, ali mislim da bismo trebali biti malo skromni i priznati da još uvijek postoje stvari koje ne razumijemo u potpunosti", kaže Daniel Drucker, endokrinolog sa Sveučilišta u Torontu u Kanadi.

Spašavanje mozga

GLP-1 lijekovi ne samo da uzrokuju gubitak težine, već također smanjuju upalu, što djelomično može objasniti zašto imaju potencijal pomoći u usporavanju neurodegenerativnih bolesti. I Parkinsonova i Alzheimerova bolest uključuju upalu mozga.

U malom kliničkom ispitivanju, GLP-1 lijek exenatide poboljšao je simptome kod osoba s umjerenom Parkinsonovom bolešću 3. Exenatide je bio prvi GLP-1 lijek na tržištu i dobio je odobrenje američke Uprave za hranu i lijekove 2005. Mala studija GLP-1 lijeka tzv. Liraglutid je usporio kognitivni pad do 18% kod osoba s blagom Alzheimerovom bolešću tijekom godine dana.

Neki istraživači vjeruju da što bolje GLP-1 lijek prodre u mozak, to bolje može liječiti neurodegenerativne bolesti. No, još nije jasno koliko daleko ti lijekovi dopiru do mozga, no pokusi na životinjama dopiru 7ukazuju na razlike između GLP-1 lijekova u tom pogledu.

Na primjer, čini se da eksenatid prolazi krvno-moždanu barijeru, zaštitni štit koji kontrolira koje tvari mogu prijeći iz krvotoka u mozak. Christian Hölscher, neurolog na Akademiji za inovacije u medicinskim znanostima Henan u Zhengzhou, Kina, pripisuje početni uspjeh lijeka u liječenju Parkinsonove bolesti ovoj sposobnosti.

Napominje da verzija eksenatida koja je modificirana da dulje ostane u krvi nije imala isti uspjeh u liječenju Parkinsonove bolesti kao izvorna verzija 8. Modificirana verzija je mnogo veća molekula koja ne može ući u mozak. "Ovo stvarno pokazuje koliko je važno lijek dovesti do područja gdje je oštećenje ako želite poboljšati i zaštititi neurone", kaže on. Također napominje da studije pokazuju da semaglutid ne može prijeći krvno-moždanu barijeru. "Stoga je vrlo malo vjerojatno da će najnoviji lijekovi dostupni na tržištu za dijabetes imati dobre učinke na Alzheimerovu ili Parkinsonovu bolest."

Ali drugi istraživači ne dijele to mišljenje. "Mislim da nemamo baš dobre podatke koji uspostavljaju korelaciju između prodiranja u mozak i aktivnosti kod neurodegenerativnih bolesti", kaže Drucker.