Kad ljudi uzmu šećernu pilulu za koju vjeruju da je lijek protiv bolova, to može smanjiti njihov osjećaj boli.

Istraživači već dugo znaju za ovaj fenomen, nazvan placebo efekt. Ali biološki mehanizmi koji stoje iza toga ostali su misterij. Sada su neuroznanstvenici identificirali moždane sklopove kod miševa koji bi mogli objasniti kako placebo može ublažiti bol.

U jednom danas uPrirodaobjavljena studija 1znanstvenici su pratili aktivirane regije mozga kod miševa koji su bili uvjetovani da očekuju olakšanje boli, analogno iskustvu koje ljudi imaju kada im se da tableta bez aktivnih sastojaka. Bili su iznenađeni kada su vidjeli aktivnost u malom mozgu i moždanom deblu - područjima mozga koja su inače povezana s pokretima i koordinacijom, a ne s boli.

"Nismo imali pravi uvid u to kako [placebo efekt] nastaje i je li to stvarni fenomen", kaže Clifford Woolf, neuroznanstvenik sa Sveučilišta Harvard u Bostonu, Massachusetts. "Mislim da nam je ovo pomoglo da prepoznamo da je to zapravo pravi fenomen."

Nalazi bi u konačnici mogli dovesti do novih načina liječenja boli, kaže koautor studije Grégory Scherrer, neurobiolog sa Sveučilišta Sjeverne Karoline u Chapel Hillu. "Mogli bismo imati potpuno novu vrstu droge."

Način ublažavanja bolova

Studije snimanja na ljudima pokazale su da je ublažavanje boli od placeba povezano s aktivnošću u moždanom deblu i području mozga koje se naziva prednji cingularni korteks.

Kako bi to dalje istražili, Scherrer i njegov tim razvili su eksperiment za stvaranje očekivanja ublažavanja boli nalik placebu kod miševa. Koristeći dvije komore, jednu s ugodno toplim podom i jednu s bolno vrućim podom, uvjetovali su životinje da očekuju olakšanje boli nakon ulaska u hladniju komoru na vrućem podu.

Koristeći alate za snimanje uživo, tim je identificirao grupu neurona koji su bili aktivni tijekom placebo eksperimenta. Oni su bili smješteni u pontinskoj jezgri (Pn), području u moždanom deblu koje povezuje moždanu koru s malim mozgom i koje se dosad nije povezivalo s boli.

Kako bi dodatno razumjeli ulogu ovih neurona u ublažavanju boli, autori su mjerili učinke blokiranja njihove aktivnosti. Kad su im PN neuroni bili inhibirani, miševi koji su hodali po vrućem podu bili su brži u ponašanju za ublažavanje boli, poput lizanja šapa, stajanja i skakanja. Miševima s aktiviranim Pn neuronima trebalo je više vremena da poližu svoje šape "jer to nije toliko bolno", kaže Scherrer.

Naknadne analize 4932 neuronske stanice u PN otkrile su da 65% ima opioidne receptore - iste one koje aktiviraju jaki lijekovi protiv bolova. Neuroni s opioidnim receptorima proširili su se na tri područja u malom mozgu za koja se prije nije smatralo da igraju ulogu u predviđanju ublažavanja boli. Istraživači su identificirali skupinu Purkinjeovih stanica – glavnih stanica u malom mozgu – koje su postale sve aktivnije tijekom eksperimenta s placebom.

"Gotovo sigurno postoje endogeni opioidi koji u tome sudjeluju", kaže Woolf.

Novi ciljevi

Istraživanje bi moglo otvoriti nove načine za razumijevanje djelovanja postojećih lijekova protiv bolova i otkrivanje novih, učinkovitijih.

Znanstvenici bi mogli istražiti kako aktivirati neuronske sklopove u moždanom deblu i malom mozgu bez upotrebe placebo tableta. Buduće studije mogle bi "pronaći način da se aktivacija vlastitih kontrolnih mehanizama tijela koji mogu potisnuti iskustvo boli učini pouzdanijom", kaže Woolf.

Razumijevanje ovih moždanih krugova također može objasniti zašto neke terapije protiv bolova, poput kognitivnih bihevioralnih terapija i transkranijalne magnetske stimulacije, zapravo djeluju.

"Mozak je kompliciran plast sijena, a mi često tražimo iglu", kaže Tom Wager, neuroznanstvenik koji proučava placebo efekt na Dartmouth Collegeu u Hannoveru, New Hampshire. Ova studija "pruža novu metu koju možemo tražiti u studijama na ljudima."

Ostaju pitanja o tome što točno aktivira placebo učinak kod onih koji ga dožive. "Ono što još uvijek ne znamo je zašto se kod nekih osoba javlja, a kod drugih ne, i zašto s vremenom nestaje", kaže Woolf.