Povećanje jačine atlantskih uragana zbog zagrijavanja oceana

Povećanje jačine atlantskih uragana zbog zagrijavanja oceana

Klimatske promjene Značajno ojačalo gotovo 85% uragana koji su pogodili Sjeverni Atlantik između 2019. i 2023., prema studiji modeliranja 1. Brzine vjetra ovih uragana porasle su u prosjeku za gotovo 30 kilometara na sat - dovoljno da pomaknu 30 oluja u kategoriju više na Saffir-Simpsonovoj ljestvici intenziteta uragana.

Studija, objavljena danas u časopisu Environmental Research: Climate, vodi u tome Povećanje intenziteta uragana zbog zagrijavanja Atlantskog oceana, što je pak uzrokovano klimatskim promjenama uzrokovanim ljudskim djelovanjem. Popratno izvješće, na temelju nove metodologije studije, sugerira da su klimatske promjene ove godine pojačale svih 11 sjevernoatlantskih uragana.

"Mi ljudi ostavljamo svoj trag posvuda, uključujući ove uragane", rekao je Daniel Gilford, glavni autor studije i klimatski znanstvenik u Climate Centralu, neprofitnoj istraživačkoj organizaciji u Princetonu, New Jersey, koja je pripremila popratno izvješće. "Ako možemo povećati temperaturu površine mora, onda možemo povećati i brzinu kojom se uragan vrti."

Studija je dodatak sve većem broju istraživanja koja pokazuju da globalno zatopljenje povećava broj uragana. Dizanje mora zbog globalnog zatopljenja također jača uragane, pokazala su istraživanja. Osim toga, oluje napadaju ranije u sezoni i donose više oborina nego prethodni uragani.

Razorne posljedice

Sezona uragana u Atlantiku ove je godine bila razorna. Primjerice, uragan Helene, koji je u kolovozu prošao jugoistokom SAD-a, ponegdje je donio gotovo 80 centimetara kiše. Oluja je odnijela više od 200 života i prouzročila štetu do 250 milijardi dolara - iznos koji bi Helene katapultirao ispred uragana Katrina iz 2005. kao najskuplji uragan u Sjedinjenim Državama.

U Ashevilleu u Sjevernoj Karolini, najteže pogođenom američkom gradu Helene, područja uz rijeku French Broad bila su "potpuno opustošena i iščupana", izvještava Carl Schreck, tropski meteorolog na Državnom sveučilištu Sjeverne Karoline u Ashevilleu. Regija je "doživjela veću štetu od vjetra nego što bih očekivao od uragana na ovoj niskoj kopnenoj lokaciji", dodaje, objašnjavajući da je vjetar lomio drveće i dalekovode i prekinuo komunikacije s gradom nekoliko dana. Prema izvješću Climate Centrala, brzine vjetra Helene, koje su bile 140 milja na sat na svom vrhuncu, bile su oko 16 milja na sat veće nego što bi bile bez učinka zagrijavanja na Atlantik.

Poplava je oštetila glavni vodovod u Nacionalnom centru za informacije o okolišu, ogranku Nacionalne uprave za oceane i atmosferu (NOAA) u središtu Ashevillea koji arhivira globalne vremenske i klimatske podatke. Time je prekinuto hlađenje superračunala centra, javlja Schreck. "U danima nakon oluje, zapravo su odvezli vatrogasno vozilo do jednog od lokalnih jezera" i pumpali jezersku vodu kako bi napunili sustav za hlađenje. Neka su se računala pregrijala i potrebno ih je zamijeniti, a taj je događaj odgodio izvješće Climate Centrala koje se oslanjalo na podatke iz centra. No, podaci nisu izgubljeni, papiri su ostali suhi i centar ponovno radi, kaže.

Opasne vode

Uragane pokreće topla oceanska voda. Teoretski, što je voda toplija, to je jači intenzitet uragana, mjereno brzinom vjetra. Klimatske promjene dale su obilje goriva: temperatura površine mora porasla je za oko 1°C u sjevernom Atlantiku od 1900. godine zbog klimatskih promjena.

Kako bi rasvijetlili utjecaj klimatskih promjena na intenzitet nedavnih uragana u ovoj regiji, Gilford i njegovi suautori simulirali su kako bi se razvilo svih 49 uragana koji su pogodili sjeverni Atlantik između 2019. i 2024. da klimatske promjene nisu zagrijale ocean. Znanstvenici su potom usporedili brzine vjetra simuliranih oluja s onima stvarnih oluja.

Klimatske promjene toliko su pojačale 30 uragana da su se mogli staviti jednu kategoriju više na Saffir-Simpsonovoj ljestvici nego što bi bili bez klimatskih promjena. Vrlo je vjerojatno da su klimatske promjene unaprijedile pet oluja - Lorenzo (2019.), Ian (2022.), Lee (2023.), Milton (2024.) i Beryl (2024.) - u uragane kategorije 5 u proteklih pet godina, koje je NOAA opisala kao "katastrofalne".

"Studija odlično kvantificira promjene koje smo uočili", rekao je Ryan Truchelut, suosnivač i glavni meteorolog u Weather Tigeru, tvrtki za prognoziranje vremena i klime u Tallahasseeju na Floridi. Naglašava da su autori studije koristili najbolje dostupne podatke i odgovarajuće statističke metode kako bi pokušali utvrditi je li uragan pod utjecajem klimatskih promjena.

Schreck vjeruje da je studija neophodna, ali kritizira da je određivanje jednog povećanja brzine vjetra za svaku oluju, kao što su autori učinili, umjesto određivanja raspona vrijednosti s granicama pogreške, "prejednostavno". Model studije ne uzima u obzir sve stvarne složenosti oceanskih uvjeta i ponašanja oluja koje stvaraju neizvjesnosti, kaže on.

"Klimatske promjene su ovdje", objašnjava Gilford. "Hitno moramo voditi više razgovora o smanjenju naših emisija stakleničkih plinova."

1. Gilford, D. M., Giguere, J. & Pershing, A. J. Environ Res Climate https://iopscience.iop.org/article/10.1088/2752-5295/ad8d02 (2024).

   
   Google znalac  

Preuzmite reference