Emocionalna vezanost za uspomene čini ih jačima

Emocionalna vezanost za uspomene čini ih jačima

Sjećanja povezana s jakim emocijama često se sagorevaju u mozgu.

Većina ljudi može se sjetiti gdje su bili 11. rujna ili kakvo je vrijeme bilo na dan kada im se rodilo prvo dijete. Sjećanja na događaje u svijetu 10. rujna ili ručak prošlog utorka odavno su izbrisana.

Zašto su sjećanja na emocije tako snažna?

"Ima smisla da se ne sjećamo svega", kaže dr. René Hen, profesor psihijatrije i neuroznanosti na Koledžu liječnika i kirurga Vagelos Sveučilišta Columbia. "Imamo ograničenu moć mozga. Samo se trebamo sjetiti što je važno za naše buduće blagostanje."

U tom kontekstu, strah nije samo kratkotrajan osjećaj, već iskustvo učenja koje je ključno za naš opstanak. Kada nas nova situacija plaši, mozak bilježi detalje u našim neuronima kako bi izbjegao slične situacije u budućnosti ili primijenio odgovarajući oprez.

Ono što je još uvijek misterij je zašto ta sjećanja snimljena hipokampusom mozga postaju tako snažna.

Kako bi saznali, Hen i Jessica Jimenez, studentica MD/PhD na Columbiji, smjestili su miševe u nova, zastrašujuća okruženja i zabilježili aktivnost hipokampalnih neurona koji dopiru do centra straha u mozgu (amigdale). Aktivnost neurona također je zabilježena dan kasnije dok su se miševi pokušavali prisjetiti sjećanja na iskustvo.

Nije iznenađujuće da neuroni koji reagiraju na zastrašujuće okruženje šalju ovu informaciju u centar za strah u mozgu.

Evo što je iznenađujuće u ovoj studiji

"Ono što je bilo iznenađujuće je da su ti neuroni bili sinkronizirani kada se miš kasnije prisjetio sjećanja", kaže Hen.

"Vidjeli smo da je sinkronija ključna za stvaranje sjećanja na strah. Što je veća sinkronija, to je sjećanje jače", dodaje Jimenez. "Ovo su vrste mehanizama koji objašnjavaju zašto se sjećate važnih događaja."

Kako i kada dolazi do sinkronizacije?

Još uvijek nije poznato kako i kada dolazi do sinkronizacije, no odgovor bi mogao otkriti unutarnji rad mozga koji stvara cjeloživotna sjećanja i dovesti do novih tretmana za posttraumatski stresni poremećaj.

“Ljude s PTSP-om mnogi slični događaji podsjećaju na izvornu zastrašujuću situaciju”, kaže Hen, “i moguće je da je sinkronizacija njihovih neurona postala prejaka.”

"Zaista pokušavamo proučiti mehanizme kako se formiraju emocionalna sjećanja kako bismo pronašli bolje tretmane za osobe s PTSP-om i poremećajima pamćenja općenito."